Muškarci
imaju tri horizontalne linije između očiju, dvije ispod svakog oka i po
dvije sa strane pored očiju. Brada se ukrašava sa dvanaest do petnaest
crta, koje se ne urezuju, nego točkasto ubadaju. Na čelo ide dvostruki
romb. Sveukupno, kaže Pauck, "tako se primi "osamstopedeset uboda". Je
li onda đavo toliko vrijedan?" Žene se ukrašavaju s kompliciranijim
šarama, koje kao mlade djevojke daju da im metnu prilikom inicijacije.
Operacije, izvedene sa trnjem od starih žena, su naročito umjetničke kao
i bolne.
Ilustracija: Portret jednog tetoviranog Mokobija. Tetovaže i nakit
"Ženski
likovi muče još veću muku, i ne mogu je od jedanput podnijeti; otuda
puste da im se prvo izradi osnovni nacrt, a kad ozdrave slijedi ostalo.
Koliko stotina uboda se pri tom napravi? Mora da ih bude preko
1000..."Paucke
Ilustracija: Portret jedne s križem na čelu tetovirane Mokobi žene. Tetovaže i nakit
Što žene postaju starije, utoliko više se ukrašava njihovo lice: Naročito su popularne triangl šare, trokute ubadaju i u usne. Ruke i prsa se također obrađuje. Tamnoplavi ukrasi ostaju čitavog života. Muškarci umjesto tetovaža na prsima ponosno nose u borbama ili pijankama zadobijene "stotine biljega".
Životni prostor Mokoba, koji kao lovci i skupljači bez stalnog prebivališta krstare Gran Čakom, je u doba konkvistadora područje Rio Bormeja. Nakon što su već rano prihvatili konje, uskoro ih nalazimo rasutim po velikom području. Oni žive u širokom pojasu između Santa Fea na jugu i Corumba na sjeveru, andskog predbrđa na zapadu i Rio Parana i Paragvaja na istoku. Tijekom stoljeća dolazi do seoba mnogih Čako grupa prema jugoistoku. Za njima idu i Makobi pa se na koncu mnogo njih u 18. stoljeću nalazi na sjeveru grada Santa Fe na rijekama Salado i Saladillo.
Iz: Kitzmantel Angelika, "Die Jesuitenmissionare Martin Dobrizhoffer und Florian Paucke und ihre Beiträge zur Ethnographie des Gran Chaco im 18. Jahrhundert", 2004. Prijevod: Branislav Knežević
