Upadljive su tetovaže, koje nose muškarci i žene. Obično se kao znak pripadnosti Abiponima tetovira križ na čelo:
"Na čelo sebi ukopavaju križ, od kutova očiju povlače dvije male linije do ušiju, iznad korijena nosa, između obrva, četiri poprečne crte, koje izgledaju kao rešetka."
Dalje šare i oblici variraju ovisno o društvenom položaju i grupi.
Linije ocrnjuju sa pepelom, koji usipaju u svježe rane. Proceduru izvode starije žene, koje postižu " točnu ravnomjernost linija i potpunu jednakost poteza".
Iako Dobrizhoffer stalno ističe, kako se vrlo gnuša "starih babetina", mnogo im se divi kao umjetnicama, jer se po finim linijama skoro može muzičke note pisati.
Već su se i raniji izvori doticali tetovaža: Lozano govori o "uobičajenom obrađivanju lica i tijela" i navodi dalje:
"Samo za taj posao određene osobe izbadaju im u određena doba stopala, ruke i noge, i to sa oštrim zubalom Raya ribe."
Angelika Kitzmantel, "Die Jesuitenmissionare Martin Dobrizhoffer und Florian Paucke und ihre Beitraege zur Ethnographie des Gran Chaco im 18. Jahrhundert", 2004.
Prijevod: Branislav Knežević
Abipón (pl. Abipónes; Callaga), južnoamerički indijanski narod koji je živio na donjem toku rijeke Barmejo u argentinskom Chacu. –Jezik što su ga govorili pripada porodici Guaycuruan i imao je najmanje tri dijalekta što nose imena njihovih plemenskih skupina, to su: Nakaigetergehè ili 'šumski narod' ("gente del bosque";), Riikahè ili 'narod sa ravnice' ("gente del campo";) i Yaaukanigá (Yaaucaniga) ili 'narode vode' ("gente del agua"). Posljednja skupina Yaaukanigá često se posebno navodi a i dovode se u vezu sa Mepene Indijancima. Značenje njihovog imena navodilo bi da su Yaaukanige nekada bili ljudi 'kanua'. -Abipóni su lutali velikim područjem između istočne Parane pa na sjever do Bermeja i rijeke Salado na jugu. Od oružja imali su koplje, luk i strijelu, a kada su se dokopali španjolskih konja, postali su ozbiljna opasnost španjolskom naseljavanju. -Brojno stanje Abipóna iznosilo je oko 5,000, no kroz vrijeme kolonizacije oni su od Španjolaca ukrali preko 100,000 konja. U borbama su uzimali trofeje skalpa, uključujući i kožu nosa i ušiju, odvodili su zarobljenike, i držali domorodačke žene i djecu su za robove. Od ljudskih kostiju Abipóni su izrađivali lule i zviždaljke, a iz neprijateljskih lubanja posude. –Španjolska kruna od ranog do sredine 18. stoljeća slala je Jezuite da uspostave mir i zaštite domoroce od abiponskih napada. Ovi utemeljuju misije Reconquista (1748) i Resistancia (1750) na koje su smješteni Abipóni. Plemena Toba i Mocoví što nisu bili obuhvaćeni misijama terorizirali su ove misije i misijske Indijance. Na koncu misije su zatvorene. Misionari su iz Paragvaja protjerani 1768. i 1769., a Abipóni se pokušavaju vratiti svojim lovnim područjima, u čemu su spriječeni od Španjolaca i drugih plemena. Španjolske utvrde i plemena Toba i Mocoví spriječit će ih da se vrate svojim lovištima. Oni će nestati kroz sljedećih 50 godina, biti će pobijeni ili će ih dotući boginje. Ostaci će nestati u kreolskoj populaciji. (Wikipedija)
