U ponedjeljak (13.11.) smo se odazvali pozivu Udruge Bonsai da dubrovačkoj publici u sklopu 7. festivala Treće uho ispričamo priču o tradicionalnom tetoviranju/sicanju/bocanju Hrvata u Bosni – „Tradicija tetoviranja Hrvata iz Bosne“. Članica Udruge Arheon, Ivana Ereš govorila je o ovom fenomenu koji je posebno karakterističan za područje srednje Bosne.
Geografski fokus predavanja bio je spomenuti srednjobosanski prostor (iako se sicanje pojavljuje i u drugim dijelovima Bosne, Hercegovine te nekim dijelovima Dalmacije), a tematski fokus bio je vezan za propitivanje popularnog vjerovanja da ovaj običaj potječe iz vremena Osmanske okupacije. Tradicija sicanja/bocanja/tetoviranja zapravo je puno starija. Motivi koje su istraživači zapazili na rukama, poprsjima i čelima bosanskih žena, ali i nekih muškaraca, neodoljivo podsjećaju na čovjekovu tadašnju privrženost prirodi (vegetabilni motivi, solarni i lunarni motivi i sl.). Običaj tetoviranja/sicanja/bocanja u ovim krajevima bilježe još antički pisci, a arheološki nalazi iglica za tetoviranje ga potvrđuju.
Osmanski period vrijeme je u kojem ova tradicija dobiva drugo značenje – tetoviranjem se nastojalo istaknuti važan dio vjerskog identiteta pojedinca. Tetovaže su se oslikavale i kao zaštitnički znak iz straha pred osvajačem pa je tako najpopularniji oslikani motiv bio znak križa.
Tradicionalni motivi i danas nastavljaju živjeti kroz tetovaže mlađih generacija. Nastaju iz želje za nastavkom prenošenja ove tradicije koju smatraju važnim dijelom svog identiteta.
Posebno zanimljiva pojava je pojava zanimanja i rast popularnosti motiva srednjobosanskih tetovaža kod stranaca – posjetitelja ovih krajeva, zaljubljenika u tradiciju – čije fotografije i priče koje stoje iza odluke o tetoviranju baš ovih motiva možete lako pronaći na društvenoj mreži Instagram.
