• s i c a n j e • t a t o o • Vrata po pričanju svjedoka broje "ihi-hi godina" ili " ima im i sto godina", a da to upakiramo u turističku razglednicu rekli bismo da su iz Kraljevine Jugoslavije (1918.-1929.). Topla baka sa slike je Delfo i broji 86. godinu. Godine nosi junački, samo su se okane umorile. Ono što je izdvaja od ostalih je to što je donedavno skupljala pijavice kojima je liječila i narodna nošnja kao njen #ootd svaki dan života, pa se za potrebe ove slike nije posebno presvlačila. Ono što sam vam htjela pričati je tetoviranje ili sicanje na njenim rukama kao stari običaj među Hrvaticama u BiH. Po Delfinom pričanju radili su to sa čađi iz fenjera i mlijekom od dojilje. Nacrtali bi mustru (ornament sastavljen od množine malih križića), a onda bi nekoga molili da im iglicom izbode. Delfi nevista. To se najčešće radilo u proljeće na Blagovijest ili o Sv.Josipu. Bilo je bolno i krv se slijevala. Uradila je prvu sa nekih 5-7 godina. Zašto? Kaže, htjeli tako jer su vidjeli jedni od drugih. Povijesno zašto (ili nastanak ove simbolike) sam pronašla u sestrinom završnom radu gdje kažu kako su sicali da bi se zaštitile od protivnika. Muslimani nisu htjeli djevojke sa katoličkim znakom na sebi jer je on bio trajan. Sicale su se ruke kao najvidljiviji dio tijela, a ako bi im odrezali ruku onda im ne bi valjale takve sakate djevojke. Sicali su se prvobitno i djevojke i mladići, no mladići su dolaskom stare Jugoslavije imali problema sa sicanim križićem po primanju u vojsku pa je taj neizbrisivi simbol ostao karakteristika žena katolkinja u BiH"
