"Ja bih lahko poznala Ivana - Na ruci mu keršteno zlamenje"

U ovoj lijepoj narodnoj pjesmi pronašao spomen o tetoviranju. Ovdje se tetoviranje spominje kao biljeg krštenja odnosno krsni znamen (keršteno zlamenje). U narodnim pjesmama sam već nekoliko puta naišao na spominjanje tetoviranja. Uglavnom je povezano sa prepoznavanjem, kao oznaka identiteta, kako u dobru tako i u zlu.
Branislav Knežević, 28.10.2014

Narodne piesme Bosanske i Hercegovačke. Skupio Ivan Franjo Jukić, banjolučanin i Ljubomir Hercegovac (Fr. Gr. Martić). Izdao O. Filip Kunić, kuprješanin. sv.l. Piesme junačke. (U Osieku, Tiskom C. K. Povl. Tiskarne Drag. Lehmanna i Drugara, 1858.)

 Izvor

Ivo Senjanin i Mijat Berdarić

  "Od rođenja do smrti sve je bilo u znaku vjere. Kad bi se dijete rodilo i babica mu povezala pupak, već drugi ili treći dan njega je kuma, u pratnji jedne žene, u povojima nosila na krštenje, čekajući pred masivnim vratima crkve "ujaka" da je u crkvu uvede, i to kumče iz krstionice poškropi i znamenuje svetom vodom i tako ga primi u zajednicu kršćanskoga puka. Prodorni plač djeteta označio bi da je crkva dobila još jednog novog člana. Taj biljeg krštenja često bi se kasnije tetoviranjem neizbrisivo ubocao na ruku krštenika kako bi se znalo da je kršćanin i kada bi ga Turci odveli u janjičare ili prodali u ropstvo." (Prof. Franjo Kristić,  Tramošnički spomenar, 2002) Izvor