kad bih mogao tebe na moje srce nacrtati,
tebe u dubine srca moga
i moje duše
sa zlatnim slovima utopiti
da nikad ne budeš iskorijenjen.
Heinrich Seuse
Jednog dana, kako je bio vrlo izmučen u božijoj ljubavi, on otiđe u svoju ćeliju na tajno mjesto i pade u s ljubavi ispunjene misli, pa govori ovo: Ah nježni Bože, kada bih mogao smisliti neki znak ljubavi, koji bi bio vječni znak ljubavi između mene i tebe, kao potvrda, da sam ja tvoj a Ti mome srcu toliko mio, da to nikakav zaborav nikada zatrati neće. U toj strastvenoj ozbiljnosti on naprijed zabaci škapular i razgoliti svoja prsa i uze pisaljku u ruku i pogleda svoje srce i govori: Ah silni Bože, sad daj mi danas snagu i moć da ispunim moju požudu; jer Ti danas u dno moga srca utopljen moraš biti, I on započe i ubadaše s pisaljkom u meso nad srcem, i ubadaše i tamo i vamo, gore i dole, sve dok nacrta imena Isusova na srce svoje. Od oštrih uboda pade krv jaka iz mesa i poteče preko tijela u njedra. Bilo je tako čudesno vidjeti mu, da pored vatrene ljubavi, da boli nije obraćao mnogo pozornosti.
Heinrich Suese, Knjiga vječne mudrosti, poglavlje 5.
Prevod: Branislav Knežević, 01.05.2014, Pforzheim
