DOM I SVIET slatkiši

Tetovirani Japanezi

Ovih dana izašla je knjiga njemackog učenjaka Joesta, u kojoj razlaze, što je tetoviranje i kako je ono razvijeno kod pojedinih naroda. Ono je ponajprije bilo prolazno, a kasnije nadjen je način, kako su te slike ili znakovi ostajali trajno na tielu. Čim je koji narod na nizem stupnju uljudbe, tim je cešći ovakav način poljepšavanja ljudskog tiela. Razni su uzroci tetoviranju, naročito kod divljačkih plemena. Ima slučajeva, da je tetoviranje obilježje pasmina. Često si dadu praviti takove znakove pojedinci, koji su se iztakli u boju da se mogu razlikovati od ostalih svoga plemena. Najviše se tetoviraju muškarci i žene radi poljepšavanja tiela. Dokaz tomu jeste taj, što se opazilo, da se mladići najviše tetoviraju, kada dozrievaju, tese žele sviditi krasnom spolu.
Čim je koje čeljade šarenije, tim uživa veći ugled. U tu svrhu uzimlju se razne boje, a najmilije su crvena, modra i zelena, a kod crnaca biela boja. Mnoga plemena obojadišu čitavo tielo crvenilom, dočim druga u pomnjkanju boja bojadišu samo lice. Po tetoviranju kod pojedinih naroda može se prosudjivati njihov običaj za umjetnost.
U tom imadu medju svimi narodi, kod kojih je uobičajeno tetoviranje, prednost Japanezi, čija su tjelesa pokrivena umjetničkim slicicami, kako se to vidi na našoj slici.

                                     

Oni, koji se tetoviraju, osjećaju teške boli, dok im se po koži prave znakovi raznimi šiljastimi strojevi, ponajviše iglam, kojimi se bode koža i u rane stavlja boja. Medjutim nije tetoviranje uobičajeno samo kod ljudi, koji stoje na niskom stupnju prosvjete, jer ima i danas na početku dvadesetoga vieka ljudi, koji se tetoviraju. Ne samo mornari, vojnici, umjetnici, koji se skiću po svietu, vec i radnici zanatlije kite svoje tielo na takav način.

Dr. Hutin kaže, da je medju 3000 invalida, koji su živili u domu za nemoćnike, nasao 506 tetoviranih. Kao znakove odabiru mornari sidra, kovači čekice ili podkovu, vojnici ime i broj pukovnije i.t.d.

Tetoviranje u većoj množini nije uobičajeno u sjevernih hladnih krajeva, jer se ljudi odievaju, dočim na jugu, gdje divljačka plemena idu ponajviše gola, razvijeniji je taj običaj. Što se više bude razprostirala nošnja odjeće, tim će biti manje tetoviranih osoba.

DOM I SVIET, 1902. Broj 22.

Nova moda

Mlade bogate Amerikanke uvadjaju novu modu, naime tetoviranje; biela koža ne smatra se već osobitom ljepotom. Šarolike figure i risarije rišu se po koži neprolaznim mastilom. Napredovanjem munjevine usavršeno je tetoviranje tako, da čovjeka ne boli, kad se ono obavlja. Električno Edisonovo pero jest stroj, koji se rabi u tu svrhu. Indijsko mastilo i rumenica (Zinnober) upotrebljavaju se za šaranje. Oni, koji to izvadjaju vrlo su obljubljeni i nalaze sada mnogo posla.
DOM I SVIET, 1893. Broj 23. 

Tetoviranje u Englezkoj

Sada je u visokih aristokratskih krugova Englezke u modi tetoviranje. Vojvoda od Yorka, sin Waleskoga princa i budućeg kralja Englezke, uveo je taj običaj u dvorske krugove. On si je dao grb i zastavu tetovirati. Proffesor Williams vještak je u tetoviranju, pa traži do 1000 kruna od pojedinca. Za vojvodom se sada povode i ostali članovi visoke aristokracije i sada je to u modi kod bezposlenih članova bogatoga plemstva. Vidi se, da već barbarska Afrika vrši svoj upliv na Evropu.
DOM I SVIET, 1894. Broj 4.