Ovih
dana izašla je knjiga njemackog učenjaka Joesta, u kojoj razlaze, što
je tetoviranje i kako je ono razvijeno kod pojedinih naroda. Ono je
ponajprije bilo prolazno, a kasnije nadjen je način, kako su te slike
ili znakovi ostajali trajno na tielu. Čim je koji narod na nizem stupnju
uljudbe, tim je cešći ovakav način poljepšavanja ljudskog tiela. Razni
su uzroci tetoviranju, naročito kod divljačkih plemena. Ima slučajeva,
da je tetoviranje obilježje pasmina. Često si dadu praviti takove
znakove pojedinci, koji su se iztakli u boju da se mogu razlikovati od
ostalih svoga plemena. Najviše se tetoviraju muškarci i žene radi
poljepšavanja tiela. Dokaz tomu jeste taj, što se opazilo, da se mladići
najviše tetoviraju, kada dozrievaju, tese žele sviditi krasnom spolu.
Čim je koje čeljade šarenije, tim uživa veći ugled. U tu svrhu uzimlju se razne boje, a najmilije su crvena, modra i zelena, a kod crnaca biela boja. Mnoga plemena obojadišu čitavo tielo crvenilom, dočim druga u pomnjkanju boja bojadišu samo lice. Po tetoviranju kod pojedinih naroda može se prosudjivati njihov običaj za umjetnost.
U tom imadu medju svimi narodi, kod kojih je uobičajeno tetoviranje, prednost Japanezi, čija su tjelesa pokrivena umjetničkim slicicami, kako se to vidi na našoj slici.
Čim je koje čeljade šarenije, tim uživa veći ugled. U tu svrhu uzimlju se razne boje, a najmilije su crvena, modra i zelena, a kod crnaca biela boja. Mnoga plemena obojadišu čitavo tielo crvenilom, dočim druga u pomnjkanju boja bojadišu samo lice. Po tetoviranju kod pojedinih naroda može se prosudjivati njihov običaj za umjetnost.
U tom imadu medju svimi narodi, kod kojih je uobičajeno tetoviranje, prednost Japanezi, čija su tjelesa pokrivena umjetničkim slicicami, kako se to vidi na našoj slici.
Oni,
koji se tetoviraju, osjećaju teške boli, dok im se po koži prave
znakovi raznimi šiljastimi strojevi, ponajviše iglam, kojimi se bode
koža i u rane stavlja boja. Medjutim nije tetoviranje uobičajeno samo
kod ljudi, koji stoje na niskom stupnju prosvjete, jer ima i danas na
početku dvadesetoga vieka ljudi, koji se tetoviraju. Ne samo mornari,
vojnici, umjetnici, koji se skiću po svietu, vec i radnici zanatlije
kite svoje tielo na takav način.
Dr.
Hutin kaže, da je medju 3000 invalida, koji su živili u domu za
nemoćnike, nasao 506 tetoviranih. Kao znakove odabiru mornari sidra,
kovači čekice ili podkovu, vojnici ime i broj pukovnije i.t.d.
Tetoviranje
u većoj množini nije uobičajeno u sjevernih hladnih krajeva, jer se
ljudi odievaju, dočim na jugu, gdje divljačka plemena idu ponajviše
gola, razvijeniji je taj običaj. Što se više bude razprostirala nošnja
odjeće, tim će biti manje tetoviranih osoba.
DOM I SVIET, 1902. Broj 22.
Mlade
bogate Amerikanke uvadjaju novu modu, naime tetoviranje; biela koža ne
smatra se već osobitom ljepotom. Šarolike figure i risarije rišu se po
koži neprolaznim mastilom. Napredovanjem munjevine usavršeno je
tetoviranje tako, da čovjeka ne boli, kad se ono obavlja. Električno
Edisonovo pero jest stroj, koji se rabi u tu svrhu. Indijsko mastilo i
rumenica (Zinnober) upotrebljavaju se za šaranje. Oni, koji to izvadjaju
vrlo su obljubljeni i nalaze sada mnogo posla.
DOM I SVIET, 1893. Broj 23.
DOM I SVIET, 1893. Broj 23.
DOM I SVIET, 1894. Broj 4.