A tribute to the pagan Narentanians

by LukaTrkanjec

http://lukatrkanjec.deviantart.com/art/Corsair-639021507

Tetovirana Romkinja iz Lukavca kraj Tuzle

"Mlada Romkinja iz Lukavca kraj Tuzle. Tetovirala ju je tetka kad je imala 12 godina. Kaže da se obično tetoviraju djevojke sa 4 točke, između očiju jedna (kao kod nje), na svakom obrazu po jedna i jedna na bradi. To se zove "križ". Ono što je interesantno da tetoviraju motiv križa iako su tamošnji Romi većinom muslimani, ali navodno umjesto u đamiju idu u crkvu." Antonio Grgić

Ždrimci, Uskoplje

 • s i c a n j e • t a t o o • Vrata po pričanju svjedoka broje "ihi-hi godina" ili " ima im i sto godina", a da to upakiramo u turističku razglednicu rekli bismo da su iz Kraljevine Jugoslavije (1918.-1929.). Topla baka sa slike je Delfo i broji 86. godinu. Godine nosi junački, samo su se okane umorile. Ono što je izdvaja od ostalih je to što je donedavno skupljala pijavice kojima je liječila i narodna nošnja kao njen #ootd svaki dan života, pa se za potrebe ove slike nije posebno presvlačila. Ono što sam vam htjela pričati je tetoviranje ili sicanje na njenim rukama kao stari običaj među Hrvaticama u BiH. Po Delfinom pričanju radili su to sa čađi iz fenjera i mlijekom od dojilje. Nacrtali bi mustru (ornament sastavljen od množine malih križića), a onda bi nekoga molili da im iglicom izbode. Delfi nevista. To se najčešće radilo u proljeće na Blagovijest ili o Sv.Josipu. Bilo je bolno i krv se slijevala. Uradila je prvu sa nekih 5-7 godina. Zašto? Kaže, htjeli tako jer su vidjeli jedni od drugih. Povijesno zašto (ili nastanak ove simbolike) sam pronašla u sestrinom završnom radu gdje kažu kako su sicali da bi se zaštitile od protivnika. Muslimani nisu htjeli djevojke sa katoličkim znakom na sebi jer je on bio trajan. Sicale su se ruke kao najvidljiviji dio tijela, a ako bi im odrezali ruku onda im ne bi valjale takve sakate djevojke. Sicali su se prvobitno i djevojke i mladići, no mladići su dolaskom stare Jugoslavije imali problema sa sicanim križićem po primanju u vojsku pa je taj neizbrisivi simbol ostao karakteristika žena katolkinja u BiH"

http://www.imgrum.net/media/1362543438285528539_1416512425

Morana

"Mitološki simboli kola/sunca i mjeseca. Povrh svega, vlasnica tetovaža ima i mitološko staroslavensko ime, Morana" Antonio Grgić

Sybil the Horned Lady

by BabakoSen

Обережные знаки

"(у некоторых древнеславянских племен был обычай наносить на тело девушки татуировку в виде специальных обережных орнаментов. Этот обряд осуществляла одна из старейших женщин племени. Вместо иглы для татуировки использовалась щучья челюсть с острыми зубами)" http://nils.arts.in.ua/gallery/w/3363/

Ankica Katava o hrvatskim tradicionalnim tetovažama

Ankica Katava: Ljudi se tetoviraju radi svojih baka tj. žele tradicionalnu tetovažu koju su im generacije uglavnom matrilinearne linije obitelji nosile na tijelu. tetovaža ima ono značenje koje želi njen nosioc. A što se tiče same tradicije. Tetovirale su se žene uglavnom u dobi kad postaju žene (bar zadnji valovi tetoviranja do poslije drugog svjetskog rata). Nažalost, nitko ne može objasnit što su simboli značili prije katoličanstva ali vjerojatno su vezani uz žensku plodnost obzirom da su ih nosile uglavnom žene a i samo tetoviranje je rađeno za vrijeme prve pričesti kao neka plemenska inicijacija u odrasli život te oznaka pripadanja obiteljskom klanu prije udaje u drugi. Eto, to je najtočnije što ti mogu reći. Osim da gdje god vidiš križ, tri neke grančice/lista ili crtice ( sveto trojstvo) to je inuendo za kršćanstvo. To pričam za tetovaže svojih baka i pokojnih prabaka. Nemam pojma što je prije dolaska kršćanstva u BiH prosječna žena mislila dok se tetovirala. Realno gledajući ljudi su bili nepismeni, a usmena predaja lako nestane kad ljudi pomru bez da prenesu mlađim generacijama. Uzmi u obzir da je opismenjavanje ljudi uvijek bilo dio državne kontrole na življem bilo kojeg prostora u smislu da buduće generacije uče samo ono što država/crkva želi da one nauče-pamte-prenesu na svoju djecu. Tako da mi znamo onoliko koliko su nam babe i prababe uspjele reći, a one se ne sjećaju nikakvog drugog značenja tetovaža osim ovog što sam ti sada napisala i priče za laku noć 'krali su djecu, pa smo ih označili da znamo da su naša ( kršćanska) da ne zaborave tko su kad ih odvedu u turski svijet ( islam)'. Da su djeca odvođena, to je istina. ne znam koliko su tetovaže pomagale protiv otmice, ali rečeno mi je da se 'turcima' gadio znak križa na ženskom tijelu. Sad, tko će znati. Nekima je to vjerojatno bilo i sexy. Kao danas.

Bruno Knez: Hvala lijepa na ovako opširno opisanom odgovoru. Hvala na trudu i vremenu
 
Ankica Katava: Nije problem, da postoji neki pismeni izvor koji jasno objašnjava promjenu značenja simobola rado bih podijelila sa svima. Nažalost, simboli su jedina konstanta u tradicionalnim tetovažama. Značenje se promijenilo 100% prilikom sukoba kršćanskog i islamskog življa u BiH. Znamo samo što je značilo ženama nakon dolaska islama u BiH, prije toga što im je značila svaka linija i točka na tijelu odnijele su sa sobom u grob generacije koje su tada živjele. Ako hoćeš istraživat ima na internetu sličnih simbola. Uglavnom indiciraju ovo što sam ti već rekla. Faze mjeseca ( plodnost, mjesečnica itd), sunčevi krugovi (božanstvo, sunce, zemlju, kasnije sveto trojstvo) to je sva mudrost. Ono što je žalosno to što je svaki uzorak vjerojatno označavao i genealogiju. Tj, pripadnost klanovima nekakvim. Meni je strašno žao što će to ostati misterij i što nije zadržano. Ali šta'š vrijeme čini svoje. Spajanje novog s starim je neimenovno. Sada ostaju samo ove tetovaže koje ljudi stavljaju na ovaj wall kao spomen na svoju baku. I to je super za održavanje tradicije.

Vedran Dodig: pisali su neki o tetovažama ali su se prastara značenja izgubila... znam da sam vidio sličnosti s skandinavskim simbolima (jedna politicka stranka u Švedskoj je imala za simbol ovaj križ naš u sredini, i ima ga u njihovim prastarim knjigama - i oni su ga koristili za zaštitu)... negdje sam vidio da je neka osoba pisala kako ima velikih slicnosti sa skandinavskim simbolima i da ce pisat rad na tu temu

Ankica Katava: Mislim da svaka kultura koja se bavila primarno poljoprivredom i prije monoteizma imala višebožje je koristila iste motive iz prirode tako da sasvim moguće da tetovaža služi za zaštitu jer i nakit je imao sličnu namjenu poput talismana na tijelu. Danas je to grafički ukras, ali stare kulture su svemu pridavale božanski predznak kao i pripadnost određenoj skupini vjerovanja&rituala ( kao sto danas imamo etnicke skupine). Fascinantno da se tradicija očuvala sve do drugog svjetskog rata. Takvo kulturno nasljedstvo rijetko je u svijetu. Zato mi je drago da ga ljudi oživljavaju da se nastavi.

22.08.2016

How To Remove A Tattoo (c. 500)

 “They call stigmata things inscribed on the face or some other part of the body, for example on the hands of soldiers… In cases where we wish to remove such stigmata, we must use the following preparation… When applying, first clean thestigmata with niter, smear them with resin of terebinth, and bandage for five days… The stigmata are removed in twenty days, without great ulceration and without a scar.”

Aetius of Amida, Tetrabiblion (c. 500)

Sicanje, bocanje: što se skriva iza tetovaža na rukama baka diljem Bosne i Hercegovine

 IZVOR

Piše Dražen Duilo

Bijaše to u zeman kad nije bilo interneta koji ćeš upitati ako nešto ne znaš ili ti nije jasno, a i na taleviziji, crno-bijeloj, bio je samo jedan program, s filmom nedjeljom poslijepodne i utorkom navečer, tako da nije bilo ni dokumentaraca koji bi ti proširili horizonte i uputili u tajne i misterije, kad se u našu ulicu doselila nova obitelj. Došli su s one strane Kamešnice, Dinare ili Une, iz Bosne odnekud, uglavnom.

Otac familije bauštelario je negdje po Europama, djeca - danas bi se tako reklo - bijahu kao mrvu neprilagođena, no ono što je zazivalo najviše čuđenja bijahu ruke majke. Te ruke bile su išarane nekim čudnim šarama, slovima i simbolima i nije ih se moglo ne primijetiti. Jest, viđali smo mi tetovirana sidra mornara, urezana srca s inicijalima nekih ljepotica, ali ovo se nije moglo usporediti ni s čim što smo do tada poznavali.
Baština iz ilirskih vremena
Slušao sam jednom zgodom, a ima tomu gotovo pola stoljeća, dvije susjede koje nisu znale da ih čujem:
- Jesi li vidjela one ruke, tko zna, možda je iz neke turske obitelji, možda su to kod njih običaji? - govorila je jedna.
- Ma nije, ide u našu crkvu - rekla je druga.
To mi bijaše prva asocijacija - svašta čovjeku tako, nenadano, zna isplivati iz predjela sjećanja i zaborava - kad me urednik nazvao da napravim najavu za predstojeću reprizu dokumentarca "Sicanje, bocanje, tetoviranje" najavljenu za 13. kolovoza (subota) u 14.40 sati na HTV1, koji donosi priču o danas gotovo izumrlim običajima među katolicima u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine.
Film je po vlastitom scenariju 2013. godine režirala Tanja Kanceljak, a sniman je na području Uskoplja, Kupresa, Rame i Kraljeve Sutjeske.
Postoje pretpostavke da je taj običaj baštinjen još iz ilirskih vremena, tehnike su tradicionalne, sasvim različite od ovih današnjih, a običaj sicanja ili bocanja, kako se nazivao postupak unošenja neizbrisive boje na kožu djevojčica, ponekad i ponegdje i dječaka, naročito je našao na masovnu primjenu u doba turskog zuluma, kad su vjeru u ovim krajevima propovijedali fratri prerušeni u "ujake" koji bi se uputili u obilazak sela, s proljeća, kad snjegovi okopne.
Sicanjem i bocanjem, odnosno tetovažom kojima su obvezno urezivani križevi, ponekad inicijali i još mnogo simbola, želio se udariti trajan pečat identitetu. Za slučaj da Turci oduzmu dijete, te ga, kako je onomad opisao Andrić, u sepetu na malim bosanskim konjićima povedu put Stambola, Smirne...

Tajna iz davne ulice
U internetskom izobilju tako nalazimo priču žene koja je i sama tetovirana u dobi od 12 godina, svako je selo nekad imalo ženu, majstoricu specijaliziranu za taj posao. Tetoviranje je bilo obred koji se prakticirao o pojedinim blagdanima, boja, odnosno crnilo, dobivalo se, u to vrijeme, od petrolejke - prije pojave petrolejki vjerojatno se koristila čađ od nekog drugog izvora - a neizostavni dio smjese za tetovažu bilo je mlijeko majke koja doji muško dijete. Ritual je to cijeli bio. Prije unošenja boje slika se na koži crtala kokošjim perom...
Žena koja pripovijeda o svojim tetovažama, tako kazuje kako je svagdje gdje se pojavila, u Slavoniji tijekom onog rata, ili Njemačkoj za posljednjeg ratovanja, izazvala zanimanje i čuđenje. A gdje i ne bi?
Običaj tetoviranja djece među bosanskim katolicima nekako se gubi nakon Drugog svjetskog rata, a "zaslugu" za to svjedoci pripisuju komunističkim vlastima koje su nerado gledale na tetovirane križeve, ali, posljedica je to i raseljavanja koja su se događala minulih desetljeća.
Dokumentarni film "Sicanje, bocanje, tetoviranje", doznajemo iz priložene servisne najave za njegovo prikazivanje, donosi kazivanja tetoviranih žena, pokušavajući objasniti vjerovanja zbog kojih su ih njihove majke dale tetovirati. Tako ću, kad pogledam ovaj film, znati nešto više i o tajni ruku žene iz neke moje davne ulice.

U smjesu je išla i krv

Moju baku jednu je tetovirala njena sestra, u smjesu je išla i krv ( sestrina), stvarno su to bili rituali plemenski do kraja. Nije to bilo modiranje nego ritual s puno značenja i za osobu koja je nosila tetovažu, a i za obiteljski klan kojem je osoba pripadala. Ankica Katava, 12.08.2016.